Katolički svetac

Liturgijski listić - Pregled predhodnih brojeva.

Radio Val

Svake subote u 9:30 sati možete
poslušati emisiju iz župnog ureda.

Radio M

Prijenos žup. sv. Mise, nedjeljom u 09:30. Svake subote iza 11:00 sati možete poslušati emisiju: "Iz života crkve"

Datum: 30.5.
Svetica Mucenica Djevica Jedva da je koja žena tako presudno utjecala na povijest svoje domovine i naroda kao Jeanne D"Arc (Ivana Arška), jednostavna seoska djevojka, koja sa 17 godina života stade na celo francuske vojske te u nevjerojatnom voj­nom pohodu oslobodi svoju domovinu od vlasti tudinca, a nakon dvije godine, upavši u ruke neprijatelja, bude osudena i spaljena na lomaci. Kratak život od 1412–1431, ali kako neobican i tragican! Njezina se tragika pretvorila ipak u trijumf, jer ju je Crkva g. 1909. proglasila blaženom, a g. 1920. svetom. Jedinstvena licnost Jeanne D"Arc, u isto vrijeme i carobna i zagonetna, zanosila je maštu mnogih umjetnika, mislilaca, pjesnika i pisaca proze. Objektivni pristup Djevici Orleanskoj omogucen je tek od g. 1849. kad je ucenjak Quicherat u pet svezaka objavio sacuvana akta procesa protiv one koja je iz svoje domovine otjerala osvajace Engleze. Njezino je povijesno zna­cenje u tome što je 100-godišnji rat izmedu Francuske i Engleske, kad se nje­zinoj domovini bližila vec katastrofa, pretvorila u neocekivanu pobjedu. Stvo­rila je, dakle, u povijesti svoga naroda jednu prekretnicu. Do toga je rata došlo za­to što su engleski kraljevi svojatali pravo na francusko prijestolje. Otkada je Vilim Osvajac, otisnuvši se iz Normandije, osvojio Veliku Brita­ni­ju i postao njezinim kraljem, Engleska je držala u svojoj vlasti neke dijelove Fran­­cuske. Engleska je god. 1339. oružjem htjela osvojiti cijelu Francusku. I ta­ko je došlo do rata što trajaše jedno stoljece, a izgledalo je kao da uopce nikada više ni nece svršiti. Veliki dio Francuske potpade pod vlast njezina nadmocnog ne­pri­jatelja. Kroz to su vrijeme ljudi podivljali, financije se srozale, polja ostajala pusta i neobradena. Tim zlima pridružiše se i druga: horde pljackaša su harale i palile, a onda i cesta pošast kuge. Francuzi su medu sobom bili strašno nesložni i gložili se, a kralj im je bio samo jedna figura. Karlo VII., slabic, sin suluda covjeka, nije bio još ni okrunjen za kralja, a ne­­prijatelji su Englezi stajali vec pred Orleansom. Osvojili su ga i pošli dalje. Fran­­cuzima je moral strašno opao i baš u toj ocajnoj i bezizlaznoj situaciji stupa na pozornicu Jeanne D"Arc, Bogom odabrana junakinja, uzor pravog do­mo­ljub­lja, koja ce svoju domovinu izvesti iz položaja poniženja i vratiti joj otetu cast. Ivana se rodila 6. sijecnja 1412. u Domremyju, pokrajine Lorene. Bila je jedno od petero djece seljacke obitelji Jakova D"Arca i Izabele Romée. Do trinaeste godine u njezinu životu nije bilo ništa neobicna. Bila je kao i sva druga nor­malna seoska djeca. Ako se vec tada može govoriti o nekim njezinim vrlinama, onda bi to bile: pobožnost, ljubav prema siromasima i velika te vedra dobro­cud­nost prema svakome. U trinaestoj godini života Ivanica postade dionicom nekih videnja. Ukazaše joj se sv. Mihovil i svete djevice i mucenice Katarina i Margareta te joj u ime »ne­­beskog Kralja« objaviše da je njezina zadaca osloboditi Francusku od Engleza i svecano okruniti kralja. Trebalo je vremena dok se Ivana uvjeri u svoju mi­si­ju. No kad se uvjerila, onda je ništa više nije moglo zaustaviti. Ona je išla naprijed kao gonjena nekom nevidljivom silom. Uspjelo joj je god. 1429. o svojoj životnoj zadaci uvjeriti Roberta de Baudricour­ta, kapetana Vaucouleursa. Taj joj je dao pratnju i poslao kralju u Chinon. Nakon 11 dana jahanja stigla je 23. veljace u taj grad, a dva dana kasnije primio ju je u audienciju sam kralj. On ju je poslao u Poitiers da je ondje ispitaju teolozi i prelati. Nakon tri tjedna ispitivanja izrecen je o njoj povoljan sud. Sad je bila sposobna za djelovanje pa je u kratko vrijeme pokrenula nepokretnoga kra­lja te na njegov dvor i medu njegove vojnike unese neki neopisivi žar i želju za oslobodenjem domovine. 30. svibnja Na celu francuske vojske krene sama Ivana prema Orléansu te nakon dvije po­bjedonosne bitke oslobodi taj grad i njegovu okolicu. Odatle krenu prema Reimsu te kod Pataya izvojeva opet jednu pobjedonosnu bitku. U reimskoj katedrali kralj je pomazan i okrunjen kao i njegovi prethodnici. Taj dogadaj do tada razjedinjene Francuze ujedini oko vladara i svi se gradovi, kuda je prolazio, natjecahu radosnim klicanjem kralju. Ivana je sada htjela voditi rat sve dok Englezi ne budu posve otjerani iz Francuske. No kralj, na žalost, pod utjecajem lo­ših savjetnika poce voditi vlastitu politiku. Nakon neuspjeha kod Pariza, gdje je Ivana bila ranjena, hrabra djevojka mo­rade prekinuti borbu. Nastavila ju je tek u proljece g. 1430., kad je pohitjela u Compičgne, što su ga opsjedali Burgundani. No, ondje bi zarobljena i doskora pre­dana Englezima. Protiv nje je pokrenut postupak na kojem je upravo cudes­nom jasnocom i teološkom toc­noš­cu odgovarala na sva postavljena pitanja. Osu­de­­na kao vještica, 30. svibnja 1431. spaljena je na lomaci. Dogodilo se to u gradu Rou­e­nu. »Gledano zemaljski, muceništvo je Ivane bilo poraz, nadnaravno gledano, us­pon. Ona je u tom udesu na savršen nacin ispunila zadacu Kristova ucenika: na se je uzela križ i slijedila ga. Kao o Kristu i o njoj se govorilo da zavodi narod i da je u savezu s Beelzebubom. Kao Krist i ona je cula najprije kako joj klicu "Hosana!", a onda "Raspni ga!" Kao Krist i ona je prepatila getsemansku agoniju, od svojih ostavljena i neprijateljima predana. Kao Krist stajala je pred sucima bez obrane, bila zlostavljana od vojnika, cas hrabro govorila, cas šutjela. I Ivanini su suci bili veliki svecenici, pismoznanci i predstavnici okupatora, koji su je­dini imali pravo izreci sud i izvršiti ga. I taj je sud išao za pogubljenjem osu­de­nika, smatrajuci da u ime Božje sudi zbog hule i veleizdajstva, a sve na temelju lažnih svjedoka. I taj je sud bio voden iz straha da se ne bi zamjerilo cezaru. Ivana je isto tako kao i Krist pretrpjela zapuštenost i bila poslušna sve do smrti. I opet su se krvnici pokajnicki udarali u prsa. Posmrtnim ostacima bile su uskracene pocasti. Na Kristov grob navaljen je kamen, a Ivanin je pepeo prosut u Seinu. Ali je opet i proslava uslijedila poslije poniženja. I tako se Ivana na jedinstven nacin potpuno suoblicila Kristu, što je prema Pavlu zadaca svakog kršcanina. Ona je s Kristom trpjela i umrla, da s njime i uskrsne. Još je u smrti grlila njegov križ, a na usnama imala njegovo ime« (Gisbert Kranz). To je najdivnija poruka ove neobicne svetice. Ta je poruka daleko važnija od svega drugoga u njezinu životu. Kršcanin se poput Ivane u svemu mora suobliciti s Kristom kao ucenik sa svojim uciteljem i sluga sa svojim gospodarom.