Župa Vela Luka

Liturgijski listić - Pregled predhodnih brojeva.

Radio Val

Svake subote u 9:30 sati možete
poslušati emisiju iz župnog ureda.

Radio M

Prijenos žup. sv. Mise, nedjeljom u 09:30. Svake subote iza 11:00 sati možete poslušati emisiju: "Iz života crkve"

Glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svome zaštitniku i tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Brižni poočime Spasitelja svijeta i prečisti zaručniče Svete Djevice, povjeravamo ti sve obitelji hrvatskoga naroda da zajedničkom dnevnom molitvom, ispune svoje poslanje i budu blagoslovljene ljubavlju, slogom, mirom i novim životom.
U ovim teškim vremenima izmoli našem narodu  i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi. Zagovaraj nas pred Presvetim Trojstvom da ostanemo vjerni Isusu Kristu u Katoličkoj Crkvi,polazeći zemljom čineći dobro. Amen. 
 
Ovu molitvu sv. Josipu za Domovinu sastavio je i molio kardinal  Franjo Kuharić proglasivši 1987. godinu godinom sv. Josipa 19. ožujka 1988. u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, povodom obilježavanja 300 obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda od 1687. godine.

 

Od 1831. godine na poticaj dubrovačkog bikupa Antuna Gericea počinje se razmišljati o gradnji crkve koja bi zamjenila dotadašnju malu i neprikladnu kapelicu sv. Vicenca gdje su se do tada obavljali crkveni obredi.
Kad je austrijski nadvojvoda Franjo Karlo, otac kasnije austrijskog cara Franje Josipa, putujući Dalmacijom 1842. posjetio i Korčulu, predana mu je molba za državnu pomoć gradnje nove župne crkve u Veloj Luci, pa je 1845. godine dvorska kancelarija u zajednici s općinskom crkvenom zakladom za tu svrhu odobrila 4000 forinti.

Gradnja počinje 1846. godine u kolovozu, a u kolovozu 1848. godine crkva je već završena, posvećena i otvorena za obrede.
Crkva je orjentirana istok - zapad smještena je na ovećem, kamenom popločanom povišenom trgu na koji se sa zapadne strane uspinju polukružne stepenice. Dva čempresa rastu s obiju strana ulaza na trg ograđena sa zapada i sjevera kamenim zidićem. U jugozapadnom dijelu trga stoji visoki zvonik.

Crkva je trobrodna. Srednju lađu pokriva široki, plitki bačvasti svod koji na krajevima podupiru čvrsti zidovi, a u središnjem dijelu po dva okrugla stupa i dva polustupa sa svake strane. Na glavnu lađu sa svom širinom nastavlja se apsida zasvedena plitkom kalotom, iza nje je niži, pravokutni prostor sakristije natkriven jednostrešnim krovom.

Uzdužnim zidovima glavne lađe, nad nosačima i uokrug apside proteže se kameni, razdjelni vijenac. Središnji dio crkve podjeljen je u tri traveja: prvi u ulaznom dijelu odvojen je od pokrajnih lađa zidom s velikim otvorom, središnji travej je dvostruku veći i prema pokrajnim lađama omeđen stupovima koji nose ravni arhitrav. Treći travej ispred apside, jednake je veličine kao i prvi, a od pokrajnih je lađa odjeljen otvorima s lukom. Istaknuta lezena dijeli lađu od apside tvoreći jednostavni trijumfalni luk. Apsidalni dio povišen je za jednu stepenicu od središnje lađe. Glatki vanjski zidovi pokrajnih lađa imaju s obiju strana po tri polukružna prozora razmještena nasuprot otvoru među stupovima srednjeg traveja. Dva prozora istog oblika nalaze se na stranama apside.

Nad ulazom je podignuta jedinstvena drvena pjevnica. U objema pobočnim lađama smještena su po dva skromna oltara. Glavni, neobarokni oltar u svetištu ima visoki retabl s tabernakulom prislonjen uz apsidni zid, s odbiju strana je niska oltarna pregarada s nizom oblih stupića, a menza je premještena u središte apside.

( Korišteni dijelovi teksta: Fazinić, Alena, O gradnji župne crkve u Veloj Luci 1846-1848.g., u Luško Libro br.2 str. 105-120. Zagreb 1994.).

 

Vela Luka je najmlađe mjesto, na otoku Korčuli. Ime potječe od uvale (zaljeva) koja je stvarno velika (vela). Pod ovakvim hrvatskim nazivom spominje se 2. svibnja 1427. u Općinskom zakoniku, Zemljišniku općinskih dobara Korčule. U starim ispravama nalazimo imena: Vallis, Anfalta i Luka sv. Ivana od Gradine.

Premda Vela Luka nije imala do godine 1793. nego samo 11 obitelji koje su tu stalno boravile, ipak Kosević, biskup Korčule, računajući na pomorce i na druge, koji su se tu zadržavali radi posla, dekretom od 1. srpnja 1789. naređuje plovanu Blata, da ustanovi trećeg župničkog pomoćnika sa sjedištem u Veloj Luci. Ova će se odluka provesti tek 10. svibnja 1819. Kada Vela Luka postaje kapelanija župe Blata. Za kapelana je postavljen don Marko Bačić. Služba božja se obavljala u kapelici sv. Vicenca, ali naglim rastom Vele Luke, ubrzo postaje tijesna, pa se osjetila potreba gradnje veće crkve. Nakon što su riješene sve prepreke, poglavito one financijske naravi, postavljen je 2. kolovoza 1864. godine, kamen temeljac. Postavio ga je dubrovački biskup Toma Jederlinić. Nova crkva blagoslovljena je 20. kolovoza 1848. Godine 1849. Vela Luka je postala podžupa neovisna o Blatu i u pogledu nadarbinskih dobara. 10. siječnja 1850. biskup Jederlinić imenovao je don Petra Jokovića, dušebrižnika crkve sv. Josipa, za župnika.

detaljnije »

Došle su u Velu Luku iz Korčule, za župnikovanja dr. Ljube Bačića, 1928. Nastanile su se u kuću Franka Jurkovića Vicina, na Gumnu. Vodile su brigu o predškolskoj djeci, a djevojčice poučavale u vjeronauku i crkvenom pjevanju. Nakon rata, godine 1948., preselile su se u kuću Severina Franulovića. Kad su dobile otkaz pošle su u trošnu kuću udove Cicilin na Gumnu. Oskudno su živjele pa je njihova uprava odlučila da napuste Velu Luku.

Neko vrijeme su živjele u "Kale" u kući obitelji Prižmić. Crkva im je nudila zemljište kraj crkve Gospe od Zdravlja, ali su procjenile da je to daleko od centra i župne crkve. Konačno su, zalaganjem č.s. Nives, dugogodišnje orguljašice, kupile teren pokraj župne crkve gdje su podigle samostan s kapelicom sv. Josipa. Sestre pomažu u župi poučavanjem vjeronauka, pjevanjem i sviranjem, te raznim drugim aktivnostima. Danas u župi djeluju č.s. Tješimira i č.s. Marija Lurdes.