Vela Luka je najmlađe mjesto, na otoku Korčuli. Ime potječe od uvale (zaljeva) koja je stvarno velika (vela). Pod ovakvim hrvatskim nazivom spominje se 2. svibnja 1427. u Općinskom zakoniku, Zemljišniku općinskih dobara Korčule. U starim ispravama nalazimo imena: Vallis, Anfalta i Luka sv. Ivana od Gradine.
Premda Vela Luka nije imala do godine 1793. nego samo 11 obitelji koje su tu stalno boravile, ipak Kosević, biskup Korčule, računajući na pomorce i na druge, koji su se tu zadržavali radi posla, dekretom od 1. srpnja 1789. naređuje plovanu Blata, da ustanovi trećeg župničkog pomoćnika sa sjedištem u Veloj Luci. Ova će se odluka provesti tek 10. svibnja 1819. Kada Vela Luka postaje kapelanija župe Blata. Za kapelana je postavljen don Marko Bačić. Služba božja se obavljala u kapelici sv. Vicenca, ali naglim rastom Vele Luke, ubrzo postaje tijesna, pa se osjetila potreba gradnje veće crkve. Nakon što su riješene sve prepreke, poglavito one financijske naravi, postavljen je 2. kolovoza 1864. godine, kamen temeljac. Postavio ga je dubrovački biskup Toma Jederlinić. Nova crkva blagoslovljena je 20. kolovoza 1848. Godine 1849. Vela Luka je postala podžupa neovisna o Blatu i u pogledu nadarbinskih dobara. 10. siječnja 1850. biskup Jederlinić imenovao je don Petra Jokovića, dušebrižnika crkve sv. Josipa, za župnika Vele Luke.
Župna crkva se postepeno ukrašavala slikama, oltarima, kipovima itd. 1853. godine osnovana je i Bratovština sv. Josipa, 1871. sagrađen zvonik, 1876. nabavljena zvona, 1899. crkva je temeljno obnovljena i posvećena. Iste godine postavljene su i orgulje. Godine 1902. izgrađena je kuća Bratovštine Gospe od ružarija (osnovana 22. listopada 1899).
Od početka prošlog stoljeća pa do početka drugog svjetskog rata pučanstvo Vele Luke neprekidno raste. Mnogo je više rođenih nego umrlih. Od 3500 stanovnika 1900, Vela Luka 1920. dostiže broj od 5000.
Prvi problemi počimaju već nakon prvog svjetskog rata. Rat je ostavio dugotrajne posljedice na Velu Luku. Mnogi sposobni muškarci bili su na fronti. Budući da je velika većina neposredno prije rata bila na odsluženju vojnog roka, od kuće su bili odsutni i 6-9 godina. To je ostavilo nemjerljive posljedice na poljoprivredna dobra koja godinama nisu bila obrađivana, a razni nmetnici i štetočine su učinili svoje. Zbog toga, a i zbog opće depresije u kojoj se našla svjetska ekonomija, mnogi su bili prisiljeni otići u J. Ameriku i druge zemlje u nadi da će nešto zaraditi.
U tom periodu velikosrpske hegemonije, vremenu nejednakosti među ljudima i narodima (gdje su jedni bili jednakiji od drugih), strankama, vjerama, ideologijama dolazilo je do sukoba među onima koji su različito razmišljali. Napetost je rasla među strankama, među bogatim i siromašnima slojevima, a ideologije komunizma i fažizma unjele su još veću podjelu i razdor. Zbog svega toga trpjela je i vjera, pa dolazi ne samo do vjerskog indiferentizma i pojedinačnih kolebanja u vjeri, već i do formalnih otpada od Crkve, do prelazaka na pravoslavlje...
br> Župa Vela Luka, kao i cijela Domovina puno je pretrpjela za vrijeme drugog svjetskog rata. Pišući ovdje o povijesti župe bilo bi nepravedno ne spomenuti zločine koje su partizani počinili na teritoriju župe. Tako su između ostalog 05. studenoga 1944. streljali svećenika don Antuna Bačića. U periodu od 1944 -1945. računa se da su partizani na lokalitetu Vranine streljali između 70 i 300 ljudi.
Nakon rata uspostavom komunističke Jugoslavije počima križni put kako Crkve u Hrvata tako i one u Veloj Luci. U prvim poratnim godinama divljanju komunističkog režima nije bilo kraja. U tom periodu šikanirani su i nepravedno osuđivani mnogi svećenici, časne sestre i vjernici laici koji su željeli ostati vjerni svojoj Crkvi. Sustavno šikaniranje vjernika nastavlja se kroz 45-godišnji period komunističkog totalitarističkog režima. Posljedice toga perioda osječaju se i danas.
Osnivanjem Republike Hrvatske te postupnim razvojem demokratskog i civilnog društva, župa u Veloj Luci dobiva više prostora za svoje djelovanje, iako se stečeni mentalitet i navike teško mjenjaju.
Župnici, kapelani i vjeroučitelji Vele Luke
Župnici:
1. Don Petar Joković (1848 - 1864.) se rodio u Blatu 14. rujna 1784. za svećenika je zaređen 17. listopada 16. kolovoza 1807. Pomaže u Smokvici, a 1834. dolazi u Luku kao kapelan. On je postao prvi župnik kada je ustanovljena župa sv. Josipa u Veloj Luci. Umro je 24. listopada 1864. u Veloj Luci.
2. Don Antun Petković (1864 - 1875.) mlađi rođen je u Blatu, 3 listopada 1833. G. zaređen je 20. ožujka. Prvu službu ima u Čari 1859, a od 1860. Je pomoćnik u Vleloj Luci. Od 1865-1875. g. upravitelj je župe u Veloj Luci. U trpnju je od 1876-1878, a od 1879-1891. je župnik u Mlinima. Umirovljen, dobio je nadarje Gospe od Milosrđa na Lapadu gdje ostaje do kraja. Revan miran i uzoran svećenik umire 19. Siječnja 1901. godine
3. Don Frano Cetinić (1875 - 1892.) se rodio u Blatu na Korčuli, 8. svibnja 1832. godine. Zaređen je 28. listopada 1856. te službuje: godinu dana u Blatu, godinu dana u Veloj Luci, ponovno u Blatu tri godine sve kao pomoćnik. Godine 1864-1870. Župnik je u Lumbardi, a od 1870-1885. Djeluje u Dubrovniku. Vraća se na Korčulu,i to u Velu Luku, 1886. g. gdje ostaje do smrti 29. Rujna 1892. godine.
4. Don Petar Bačić (1892 - 1894.) je iz Blata. Rodio se 6. Srpnja 1807. godine u obitelji s dosta svećeničkih zvanja. Svećeničko ređenje imao je 22. srpnja 1833. i kao mlad svećenik djeluje u Albaniji kao misionar, koji će titulu zadržati do kraja. Bio je kapelan Skadarskog biskupa, potom (samo izabranog) splitskog biskupa Begnina Albertinija s kojim je putovao po Italiji i njemačkoj te stekao vrsnu naobrazbu. Opisao je Albertinijev život s bilješkama na latinskom, talijanskom i albanskom jeziku. Iza smrti Albertinija (1839) dolazi za kapelana dubrovačkom biskupu Antunu Giurceu. Kako je biskup Giuriceo umro 1842. godine Petar Bačić prati biskupa Bogdanovića u Skoplje. Na korčulu se vraće 1851. te do 1858. služi u Veloj Luci, da bi od 1859. do smrti bio kanonik u Korčuli. Bio je neobično drag zbog razboritosti, milosrđa i samozataje. Umro je u Korčuli – 26. Lipnja 1888. godine.
5. Don Ivan Depolo (1894 - 1913.) se rodio 2. srpnja 1847. u Korčuli. Gimnaziju završava u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a iza ređenja 2. lipnja 1872. godine služi u Mokošici; od 1875-1889. g. je župnik u Žrnovu, te po dvije godine u Janjini i Lumbardi, a u Veloj Luci je kapelan od 1893-1894. potom župnik do 1913. g. Po umirovljenju preseljava se u Korčulu, obnašajući čast kanonika. Tu je umro 17. listopada 1937. godine.
6. Don Antun Bačić (1913 - 1918.) je Velolučanin, sin Nikole i Jele Bosnić, a rođen je 22. kolovoza 1892. godine. Gimnaziju uči u Dubrovniku, a teologiju u Zadru. Zaređen je u Zadru, 8. travnja 1916, a prvu službu vrši u Pločicama. Početkom 1920. godine ide u Žrnovo, a polovicom 1924. g. u Blato. Posljednju službu vrši u Vignju od srpnja 1927. godine. Postao je nepoćudan partizanima, koji su stvarali u Lovištu svoju bazu. Tijekom 1944. g. neko vrijeme boravi u Zadru, a kad se vratio, morao se skrivati na Lokrumu i Malom Stonu, gdje je u listopadu 1944. godine uhićen, strpan u korčulanski zatvor, a onda prebačen u Velu Luku, i bačen u jamu, 5. studenog.
7. Don Ivo Čučković (1918 - 1919.)
8. Don Ljubo Bačić (1919 - 1932.) imenom Ljubo-Ivo, rođen je u Veloj Luci 13. veljače 1884. godine, kanonik u Dubrovniku, preminuo je na klinici u Zagrebu 2. listopada 1935. godine. Osnovnu školu je pohađao je u Veloj Luci, gimnaziju u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru. Zaređen je 11. travnja 1908. godine. Kao mladi svećenik pohađa tečaj zadrugarstva u Ljubljani (1908/1909), a onda polazi u Beč. Za doktora teologije promoviran je 1914. g. Prvu dušobrižničku službu vrši u Pločicama kao pomoćnik svom stricu, don Antunu. Potom kraće vrijeme u Veloj Luci, onda u Blatu, te ponovo u Pločicama. Stalni župnik postaje 1920. godine u Veloj Luci, gdje je mnoge neugodnosti pretrpio. Godine 1931. postaje kanonik u Dubrovniku i stonski dekan. Organizira euharistijski kongres, pučke misije. Osobito je sklon karitativnom djelovanju, stoga su ga mnogi siromasi dugo spominjali. Umire 2. listopada 1935. godine, a pokopan je u obiteljskoj grobnici u Veloj Luci.
9. Don Ivo Sladović (1932 - 1956.) je sin Stjepana Sladovića i Kate Depolo iz Korčule. Rodio se 26. Travnja 1879. Đak je Dubrovnika i Zadra, a zaređen je u Dubrovniku 31. kolovoza 1902. g. Službuje prvo u Žrnovu kao pomoćnik, a na Novu Godinu 1905. preuzima službu u Račišću gdje je nakon dvije godine upravljanja, imenovan župnikom. U Račišću ostaje do 1932, da bi u svibnju 1932. preuzeo župu Vela Luka. U Veloj Luci ostaje do 30. Svibnja 1956, od kada živi umirovljen u rodnoj Korčuli. Umire 14. Lipnja 1963. godine.
10. Don Niko Ucović (1956 - 1968.) je sin Mata Ucovića i Stane Novak iz Zastolja, župa Gruda. Rodio se 19. Srpnja 1933. g. a gimnaziju pohađa u Dubrovniku, a teologiju u Splitu i Dubrovniku. Zaređen je 11. Ožujka 1956. g. i poslan u Vela Luku za župnika. U Veloj Luci ostaje do ožujka 1968. g. kada je imenovan župnikom u Babinom Polju i ekskursorom Goveđara. Od 1970-73. Goveđari imaju vlastitog župnika, a od onda don Niko ponovno upravlja tom župom. U više navrata morao je i preuzeti i župu Maranoviće. Umirovljen je 2007.g. i živi u Dubrovniku.
11. Don Jozo Njavro (1968 - 1978.) iz Donjeg Hrasna/Hercegovina, rodio se 2. listopada 1937. Od oca Nika i majke Božice Šutalo školu polazi u Brštanici od 1946-1949, gimnaziju u Dubrovniku od 1949-1957, a teološki studij u Zagrebu od 1957-1965. Zaređen je u Dubrovniku 29.6.1964, te prvu službu ima na Ordinarijatu kao arhivar Biskupijske kurije. Od 7. srpnja 1965. do 7. Ožujka 1968. u službi je biskupskog tajnika i upravitelj srkve sv. Josipa, sv. Nikole i sv. Roka u Dubrovniku, od 1965-1966. g. ekskurira župu Suđurađ, potom Brgat. Od ožujka 1968. do srpnja 1978.g. upravlja župom Vela Luka, potom je u župi Mokošica do srpnja 1991, upravljajući i župom Osojnik, a od 1991. g. je u župi sv. Andrije na Pilama.
12. Don Ivo Đanović (1978 - 1987.) je rođen u Visočanima, župa Smokovljani, 5.prosinca 1937. g. od oca Stjepa i Ane Prlender. Pučku školu polazi u Smokovljanima; gimnaziju u Dubrovniku; teološki studij u Zagrebu (1959-1965), a zaređen je u Dubrovniku 1. prosinca 1963. g. Imenovan je župnikom za Pridvorje, gdje služi od veljače 1964. do srpnja 1978. g. Iz Pridvorja prelazi u župu Vela Luka, kojom upravlja do srpnja 1978. do rujna 1987.g. U župi Majkovi služi od rujna 1987, a od rujna 1993. g. uz župu Majkovi, preuzima i župu Trsteno.
13. Don Pero Butigan (1987 - 1991.) je iz Prapatnice, župa Hustovo. Rodio se 16. ožujka 1935. godine od oca Nikole i majke Ive Maslać. Pučku školu polazi u Hustovu, gimnaziju u Dubrovniku (1948-1956), teološki studij u Zagrebu (1956-1964), zaređen u Dubrovniku 29. Lipnja 1963. g. Prvo je župni pomoćnik u župi Zaton Doli (40 dana); potom upravlja župom Moranovići jedno kratkovrijeme, da bi već 21.8.1964. g. postao župnik u Mandaljeni, u kojoj ostaje do 30.9.1987. g. Dok je upravljao župom Madaljena, u vrijeme od 21.8.1964 – 25.10.1970. g. upravlja i župom Brgat, te kapelanijom Postranje. Od listopada 1987. g. župnik je u Veloj Luci, gdje služi do kolovoza 1991; a iz Vele Luke prelazi u župu Lumbarda.
14. Don Marijan Skomerža (1991 - 1998.) sin Franja Ceraja i Nade Skomerža, rodio se u Petrinji 3. Travnja 1944. g. Gimnaziju je učio u dominkanskom sjemeništu u Bolu, potom je nastavio teološki studij (1965.) kod dominikanaca u Dubrovniku, da bi već 1966. Nastavio u Zagrebu. Zaređen je na naslov zagrebačke nadbiskupije 28. Lipnja 1970. g. Djelovao je nekoliko godina u župama zagrebačke nadbiskupije, a čak 16 godina u Lyonu/Francuska u hrvatskoj katoličkoj misiji. Imao je želju raditi u dubrovačkoj biskupiji, te mu je to omogućeno 1991. g. Imenovan je župnikom u Veloj Luci gdje radi do rujna 1998. g. kada je ponovno trebao primiti službu u Lyonu. No čim je stigao u Lyon, iznenada je umro 2. studenog 1998.g. a pokopan je u Petrinji.
15. Don Ivan Tomić (1998 - 1999.) je iz Salakove Kule. Sin je Nika i Janje Zeko, a rodio se 13. Kolovoza 1962.g. Gimnaziju za završio u Zadru, teologiju u Sarajevu, te zaređen na naslov vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu 29. Lipnja 1988.g. Iza ređenja kapelanuje u Kaknju, te Prozoru, a 1991.g. imenovan je župnikom u Jelaškama. Proživivši ratne strahote, 1994.g. dolazi na određeno vrijeme u dubrovačku biskupiju. Preuzima ispražnjenu župu Janjina, gdje radi četiri godine. Od 1998.g. vodi župu Vela Luka, a 1999.g. vraća se u matičnu biskupiju.
16. Don Većeslav Magić (1999 - ) sin je Imbra i Terezije Marković, rodio se 19. rujna 1964.g. u selu Novakovec kod Jalžabeta. Pučku školu uči u Jalžabetu, gimnaziju u Zagrebu, a teologiju također u Zagrebu i zadnju godinu u Đakovu. Zaređen je u Đakovu 24.studenog 1991.g. ali zbog rata u Dubrovniku ne može doći na službu. Dolazi u biskupiju u srpnju 1992.g. a u rujnu preuzima župe Smokovljani i Lisac za godinu dana, jer se 1993.g. seli u Pločice. U Pločicama upravlja župom tri godine, a 1996.g. imenovan je upraviteljem župa Brgat i Postranje. U Postranju ostaje tri godine, i bi premješten u Velu Luku u rujnu 1999.g.
Kapelani Vele Luke:
a) za vrijeme dok je bila kapelanija
1. Don Marko Bačić (1819 - 1825.) rodom iz Blata je kao kapelan upravljao Velom Lukom.
2. Don Nikola Cetinić (1825 - 1834.) se rodio u Blatu 4. listopada 1782. Nakon ređenja za svećenika upravlja Velom Lukom. Zatim se vraća u Blato gdje je 1847. umirovljen, a umire 20. rujna 1849.
3. Don Petar Joković (1834 - 1849.) se rodio u Blatu 14. rujna 1784. za svećenika je zaređen 17. listopada 16. kolovoza 1807. Pomaže u Smokvici, a 1834. dolazi u Luku kao kapelan. On je postao prvi župnik kada je ustanovljena župa sv. Josipa u Veloj Luci. Umro je 24. listopada 1864. u Veloj Luci.
b) kapelani od kad je Vela Luka župa
1. Don Petar Bačić (1851 - 1858.) je iz Blata. Rodio se 6. Srpnja 1807. godine u obitelji s dosta svećeničkih zvanja. Svećeničko ređenje imao je 22. srpnja 1833. i kao mlad svećenik djeluje u Albaniji kao misionar, koji će titulu zadržati do kraja. Bio je kapelan Skadarskog biskupa, potom (samo izabranog) splitskog biskupa Begnina Albertinija s kojim je putovao po Italiji i njemačkoj te stekao vrsnu naobrazbu. Opisao je Albertinijev život s bilješkama na latinskom, talijanskom i albanskom jeziku. Iza smrti Albertinija (1839) dolazi za kapelana dubrovačkom biskupu Antunu Giurceu. Kako je biskup Giuriceo umro 1842. godine Petar Bačić prati biskupa Bogdanovića u Skoplje. Na korčulu se vraće 1851. te do 1858. služi u Veloj Luci, da bi od 1859. do smrti bio kanonik u Korčuli. Bio je neobično drag zbog razboritosti, milosrđa i samozataje. Umro je u Korčuli – 26. Lipnja 1888. godine.
2. Don Frano Cetinić (1858 - 1859.) rodio se u Blatu na Korčuli, 8. Svibnja 1832.g. zaređen je 28. listopada 1856, te službuje: godinu dana u Blatu, godinu dana u Veloj Luci, ponovno u Blatu tri godine, sve kao pomoćnik. Godine 1864-1870. župnik je u Lumbardi, a od 1870-1885. djeluje u Dubrovniku. Vraća se na Korčulu, i to u Velu Luku 1886 g. gdje ostaje do smrti 29. rujna 1892. godine.
3. Don Ante Petković (1859 - 1864.) mlađi rođen je u Blatu, 3 listopada 1833. G. zaređen je 20. Ožuljka. Prvu službu ima u Čari 1859, a od 1860. Je pomoćnik u Vleloj Luci. Od 1865-1875. g. upravitelj je župe u Veloj Luci. U trpnju je od 1876-1878, a od 1879-1891. je župnik u Mlinima. Umirovljen, dobio je nadarje Gospe od Milosrđa na Lapadu gdje ostaje do kraja. Revan miran i uzoran svećenik umire 19. Siječnja 1901. godine
4. Don Ivo Depolo (1893 - 1894.) se rodio 2. srpnja 1847. u Korčuli. Gimnaziju završava u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a iza ređenja 2. lipnja 1872. godine služi u Mokošici; od 1875-1889. g. je župnik u Žrnovu, te po dvije godine u Janjini i Lumbardi, a u Veloj Luci je kapelan od 1893-1894. potom župnik do 1913. g. Po umirovljenju preseljava se u Korčulu, obnašajući čast kanonika. Tu je umro 17. listopada 1937. godine.
5. Don Jerko Andreis (1897 - 1898.) rodio se 26. lipnja 1873.g. u Blatu na Korčuli. Gimnaziju završava u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a zaređen je 13. rujna 1896.g. u Dubrovniku. Stalno je bio slabog zdravlja, ali ipak obavlja razne dužnosti: prvo je kapelan u Veloj Luci, potom 6 godina upravlja župom Čara. Nakon tih godina mora na oporavak u Zadar, gdje ostaje dvije godine, te vrši službu ekonoma u Zadarskom bogoslovnom sjemeništu. Ponovno se vraća u Čaru 1906.g. no zbog bolesti morao je poći u mirovinu već potkraj 1909.g. Ipak i kroz to vrijeme pomaže u Blatu, te u Veloj Luci od 1920-1934.g. Samozatajno skroman, radin, neumoran i ustrajan u ispovjedaonici, jezgrovit i jasan u propovijedi i pouci, požrtvovan je u širenju bratstva katoličkog tiska, tj. okupljao je pozivao u članstvo (700 članova) društva sv. Jeronima. Zauzimao se za osnivanje pučke kuhinje u Veloj Luci. Posmrtno se očitovala veličina ovog skromnog sluge Božjega. Umro je 15. studenog 1934.g. i pokopan u obiteljskoj grobnici u Blatu.
6. Don Dušan Mičić (1898 - 1900.) sin je Miha, rođen je 26. Srpnja 1875.g. u Dubrovniku. Iza dubrovačke gimnazije i zadarske bogoslovije, postaje svećenik u 22. godini života, 5. prosinca 1897.g. Već 1898.g. nastupa službu kapelana u Veloj Luci i vrši je dvije godine, potom je dvije godine upravitelj župe Pridvorje, da bi 1902. bio imenovan župnikom u Grudi. U Grudi ostaje do listopada 1928, a onda djeluje u Dubrovniku. Kanonik je i dekan stolnog kaptola, a obnaša i razne druge službe. Umro je 9. Listopada 1960.g.
7. Don Ivo Matić (1900 - 1902.) sin je Krista i Tone Jerić iz Biograda na Moru, rodio se 2. Studenog 1877.g. Gimnaziju uči u Dubrovniku, a bogoslovne nauke u Zadru. Ređen je u Dubrovniku 26. Kolovoza1900. i već u listopadu započinje službu pomoćnika u Veloj Luci. Dana 1. Studenog 1903. Kapelan je Trstenika, a 1904. Upravlja župom Kliševo. Na kliševu ostaje do kolovoza 1919.g. Ministarstvo prosvjete (odsjek za Banat Bačku i Baranju) u Novom Sadu imenuje ga svojim referentom u odsjeku za „narodno prosvjećivanje". Tako napušta svećeničku službu. Otpisom biskupa Butorca od 25. listopada 1949.g. oslobođen je od cenzure i pomiren s Crkvon. Umro je u Zagrebu 5. listopada 1955.g. i pokopan na Mirogoju.
8. Don Vicko Radecki (1902 - 1904.)dubrovčanin rodio se 25. ožujka 1864.g. Zaređen je 29. rujna 1888.g. Prva ga služba vodi u Blato, a potom je pomoćnik u Veloj Luci. Kao upravitelj župa sretamo ga u Stravči, Ponikvama, Luci Šipanskoj, u Orašcu, na Mljetu. Umirovljen je nakon 45 godina dušobrižništva, ali i onda službuje na Lopudu, te Dubrovniku i napokon u Blatu, gdje je i umro, 30. srpnja 1943.g. Ostavio je bogatu biblioteku.
9. Don Ante Oreb (1904 - 1908.)
10. Don Ljubo Bačić (1908 - 1909.) sin Nikole i Jake Bačić, dolazi iz Vele Luke, a rodio se 7. prosinca 1877.g. Gimnaziju je svršio u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, te je zaređen u Dubrovniku 25. kolovoza 1903.g. Dušobrižničku službu započinje kao kapelan u Pločicama. Iz Pločica je pošao Velu Luku, te ponovno u Pločice, potom je djelovao u župi Goveđari, a u Maranovićima je od 1913-1923.g. Na koncu je u Čari od 1923-1934.g. Umirovljen je 1934.g. te živi skromno u Veloj Luci. Umro je 12. prosinca 1936.g.
11. Don Ivo Ostojić (1910 - 1916.) je Blaćanin sin je Frana i Ivanice Kirvakal, rođen je 3. rujna 1885.g. Gimnaziju uči u Splitu i Zadru, gdje je zaređen 28. Ožujka 1909.g. iste godine postaje pomoćnik u Stonu, a u kolovozu 1910.g. je u Veloj Luci. U srpnju 1916.g. dolazi u Blato gdje je pomoćnik kroz osam godina, a potom upravlja župom u Zatonu punih 17 godina. U srpnju 1914. Upravlja župom na Pilama i tu ostaje do 15. Srpnja 1959.g. Umro je 3. prosinca 1967.g. i pokopan u Blatu.
12. Don Ivo Čučković (1916 - 1920.)
13. Don Jerko Andreis (1920 - 1934.) rodio se 26. lipnja 1873.g. u Blatu na Korčuli. Gimnaziju završava u Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a zaređen je 13. rujna 1896.g. u Dubrovniku. Stalno je bio slabog zdravlja, ali ipak obavlja razne dužnosti: prvo je kapelan u Veloj Luci, potom 6 godina upravlja župom Čara. Nakon tih godina mora na oporavak u Zadar, gdje ostaje dvije godine, te vrši službu ekonoma u Zadarskom bogoslovnom sjemeništu. Ponovno se vraća u Čaru 1906.g. no zbog bolesti morao je poći u mirovinu već potkraj 1909.g. Ipak i kroz to vrijeme pomaže u Blatu, te u Veloj Luci od 1920-1934.g. Samozatajno skroman, radin, neumoran i ustrajan u ispovjedaonici, jezgrovit i jasan u propovijedi i pouci, požrtvovan je u širenju bratstva katoličkog tiska, tj. okupljao je pozivao u članstvo (700 članova) društva sv. Jeronima. Zauzimao se za osnivanje pučke kuhinje u Veloj Luci. Posmrtno se očitovala veličina ovog skromnog sluge Božjega. Umro je 15. studenog 1934.g. i pokopan u obiteljskoj grobnici u Blatu.
14. Don Jozo Bagi (1934 - ...)
15. Don Toma Blaži (... - 1937.) sin je Pavla Blaži i Anjeze Škreb iz Nedeljanca, župa Vrbovec (zagrebačka nadbiskupija) rođen je 28. prosinca 1912.g. Nakon gimnazije u Varaždinu, a teologije u Zagrebu i Splitu, zaređen je 17. svibnja 1936. u Zagrebu. Prva mu je služba kapelana u Veloj Luci od 1936-1940 kada prelazi u župu Blato kao kapelan. Ekskardiniran je iz biskupije 31. ožujka 1943.g. i inkardiniran u nadbiskupiju Zagrebačku.
16. Don Niko Dorešić (1937 - 1939.) sin je Đura i Marije Predavec iz Lonje kod Ivanić Grada, rođen je 12. rujna 1911.g. Nakon gimnazije u Zagrebu i Ptuju, teologiju studira u Sarajevu i biva zaređen u sarajevu 15. lipnja 1936. Prvu službu kapelana ima u Korčuli, a od svibnja 1938. kapelan je u Veloj Luci. Početkom lipnja 1940. postaje upravitelj župe u Trstenom, kojom upravlja još u lipnju 1943, a potom nestaje. Čulo se da je vojni kapelan, ali je svakako završio u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
17. Don Jozo Mihovilović (1939 - 1940.) sin Svetima i Marije Šusta iz Srednjeg Sela na Šolti rođen je 16. kolovoza 1915.g. Nakon gimnazije na Badiji i u Dubrovniku, te teologije u Splitu, zaređen je 27. Kolovoza 1939.g. u Dubrovniku. Odmah po ređenju nastupa službu upravitelja župe Smokvica do svibnja 1940, kada prelazi za pomoćnika u Velu Luku. U lipnju 1941.g. ponovno dolazi u Smokvicu i ostaje do 1945.g. Od tad je na liječenju, da bi 1951.g. bio imenovan župnikom u Žuljani ali nije nastupio. Godinu dana kasnije, u svibnju 1952.g. dobiva službu u Mandaljeni, gdje ostaje do kraja 1953,a 1958. upravlja župom Koločep. Tada ponovo izbiva iz biskupije. Nalazimo ga u Zagrebu kao kapelana bolnice do 1967. kada se vraća na Lopud u župu sv. Mihajla. Umirovljen je 1978, a umire 16. svibnja 1988.g.
18. Don Ivo Oreb (1940 - 1988.) sin Marka i Jake Padovan iz Vele Luke rođen je 15. kolovoza 1915.g. Svršivši gimnaziju u Dubrovniku, a teologiju u Splitu, zaređen je u Dubrovniku 5. ožujka 1939.g. i služi kao pomoćnik u Smokvici godinu dana. Od prosinca 1940.g. pomoćnik je u Veloj Luci, te zbog bolesti na toj dužnosti ostaje do smrti. Poznati glazbenik, esperantista i prevoditelj na mnoge jezike bio je poštovan u Veloj Luci, a živio je u rodnoj kući. Umro je 8. prosinca 1988. i pokopan u Veloj Luci. U sprovodnoj procesiji kroz Velu Luku sudjelovalo je skoro cijelo pučanstvo.
19. Don Frano Dragun je iz Zajezde- Kraljeva Sutjeska, a rodio se 8. travnja 1943.g. od oca Šima i majke Mande Jurić. Pučku školu pohađa u Častićima i Kraljevoj Sutjesci, a gimnaziju u sjemeništu u Dubrovniku od 1960-1964.g. Teologiju studira u Splitu od 1965-1971, a zaređen je u Rimu 22. lipnja 1970.g. Službe: Upravlja župom Goveđari (25.10.1970-2.11.1973). župnik je u župi Koločep do 1976.g.onda upravlja župom Račišće od 1976-1987, potom je pomoćnik u Veloj Luci. Godine 1989. preuzima župu Trsteno u upravlja do 1993.g. kada biva imenovan upraviteljem župa Putnikovići (s Brijestom) i Žuljana.
20. Don Ilija Janjić iz Vidovica, Vrhbosanska nadbiskupija, rodio se 2. rujna 1962.g. od oca Grga i majke Dragice Ivkić. Pučku školu pohađa u Vidovicama, gimnaziju u Zadru i Dubrovniku, a teologiju u Splitu (1981-1982) i u Sarajevu (1983-1988). Zaređen je u rodnom mjestu Vidovice/Posavina, 29. lipnja 1988.g. Prvu dužnost vrši u Babinom polju na Mljetu, kao pomoćnik. Potom ide u Velu Luku za kapelana, a od 1993.g. upravlja župom na Lastovu. Od rujna 1996.g.imenovan je župnikom župa Zaton-Doli i Banići ali ostaje samo nekoliko mjeseci. Poradi nekih osobnih razloga dobiva dopuštenje da se vrati u rodnu biskupiju na neodređeno vrijeme.
21. Don Ivan Prelas (1993 - 1994.) svećenik splitsko-makarske nadbiskupije djelovao je jednu godinu kao kapelan u župi Vela Luka od rujna 1993. do rujna 1994.g.
22. Don Vilim Petrović (1993 - 1996.) sin Fabijana i Eve Janjić iz Kopanica, Vrhbosanska nadbiskupija, rođen je 17. svibnja 1968.g. Pučku školu uči u Vidovicama, gimnaziju u Dubrovniku, teologiju u Sarajevu i (zbog rata) u Bolu (1988-1994) Zaređen je u Stonu, 29. lipnja 1994.g. Prvu službu ima u Veloj Luci kao kapelan od 1994-1997, kada je imenovan župnikom u župama Zaton–Doli i Banići. 2009. godine imenovan je župnikom u Janjini.
23. Don Petar Mamić (1997 - 1999.) sin Ante i Jake Mamić iz Bjelovara, a rodio se 19. travnja 1968.g. Pučku školu uči u Bjelovaru, gimnaziju također u Bjelovaru, a teologiju u Zagrebu (1987-1992). Đakonsko ređenje imao je na naslov Zagrebačke nadbiskupije 11. listopada 1996.g. kaka dolazi u Korčulu na pastoralni praktikum. U to vrijeme inkardiniran je u dubrovačku biskupiju i ređen je na naslov dubrovačke biskupije 29. lipnja 1997.g. Iza ređenja imenovan je župnim vikarom u Veloj Luci, a nakon dvije godine tj. u rujnu 1999.g. postaje upravitelj župa na otoku Šipanu. U srpnju 2000.g. suspendiran je od svih ovlasti i dužnosti. Napustio je svećeničku službu.
24. Don Jozo Sebežević (1999 - 2001.) sin je Ante i Jele Antolović, rodio se u Lješnici kod Maglaja 3. kolovoza 1970.g. Svršivši gimnaziju u dubrovačkom sjemeništu i teologiju u Splitu, zaređen je za đakona 30. studenog 1997.g. Pastoralni praktikum provodi jednu godinu u župi sv. Petra u Dubrovniku te potom jednu godinu u župi Retkovac u Zagrebu. Svećeničko ređenje imao je u Sarajevu, 29. lipnja 1999.g. a mladu misu u Kninu, 1. kolovoza 1999.g. gdje su mu roditelji preselili zbog ratnog progonstva. Iste godine imenovan je župnim vikarom u župi Vela Luka. Od 2001.g. imenovan je župnikom u Maranovićima na otoku Mljetu.
25. Don Ante Burić (2002 - 2007) sin Josipa i Svetinke rođen u Splitu 1976. godine. Poslije završene Osnovne škole u Kaštel Lukšiću, upisuje nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju "Don Frane Bulić" u Splitu. Nakon gimnazije u Splitu završava filozofski studij, a teološki na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. U studenom 2001., prima sv. red đakonata, te đakonski praktikum provodi u V. Luci. U lipnju 2002. zaređen je za prezbitera dubrovačke biskupije, te do kolovoza 2007., djeluje u V. Luci kao kapelan. Od ak/god. 2004/05. do ak./god. 2005/06., pohađa poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Od kolovoza 2007. godine, upravlja župama Oćišćenja BDM u Smokvici i sv. Petra u Čari.
Svećenici vjeroučitelji:
1. Don Jozo Prodan (1905 - 1908.) dolazi iz Janjine, a rodio se 14.svibnja 1879. Gimnaziju je završio u Zadru i Dubrovniku, bogosloviju u Zadru, a iza ređenja u Dubrovniku, 31. kolovoza 1902.g. službuje kao kateheta u Veloj Luci kroz 5 godina. Od 1907. župnik je u Čilipima, a od 1. ožujka 1918.g. upravlja župom Kuna, gdje prerano i nenadano umire, 8. studenog 1918.g. Volio je raditi kao i one koji rade. U Veloj Luci osniva seosku blagajnu, a želio je osnovati i vinarsku zadrugu. U Čilipima pomaže Seoskoj blagajni, bavi se pčelarstvom, nastoji oko aprovizacije u vrijeme rata, osniva Društvo djevojčica za naknadu po sv. Pričesti.
2. Don Frano Vučetić (1908 - 1925.) je sin Šimuna Vučetića i Kate Petković, a rodio se 26. svibnja 1879.g. u Veloj Luci. Pohađa državnu gimnaziju u Dubrovniku. Nakon bogoslovije u Zadru zaređen je u Dubrovniku 28. kolovoza 1904.g. Kao mladomisnik ostaje u Zadru na službi nadstojnika u sjemeništu. Iz Zadra se vraća u Čilipe i biva pomoćnik samo tri mjeseca, a onda 1. ožujka 1906.g. odlazi u Topolo, gdje ostaje točno godinu dana. Godinu i pol dana služi u Luci Šipanskoj, a od 1. Listopada 1908. vrši službu katehete u Veloj Luci. S novom godinom 1925. postaje upravitelj biskupske kurije u Dubrovniku. Od tada vrši razne službe u Gradu, kanonik je podupravitelj, a 1930. ravnatelj sjemeništa, rektor crkve sv. Spasa, pročelnik bratstva sv. Nikole, duhovni vođa Križara. Početkom 1928. izdaje Glasnik sv. Terezije Malog Isusa i sam ga uređuje do konca 1939.g. Od 1939-1941 nastoji oko obnove vraćene zgrade Collegium Ragusinum i osposobljava je za rad sjemeništa. Godine 1947. bačen je u kazneni logor u Staru Gradišku, samo partizani znaju zašto. Godine 1956. preuzima župu Lopud, gdje uređuje muzej i popravlja kuću. Tu svoju posljednju aktivnu službu završava 1966.g. kada se vraća u svoje drago sjemenište na odmor. Umro je 4. studenog 1974, u 71-oj godini svećeništva u sjemeništu, a pokopan je na Boninovu.
3. Don Jozo Geričić (1925 - 1947.) rodom je izKorčule, sin Boža Geričića i majke Kate Pilković, rodio se 28. lipnja 1890.g. Gimnaziju pohađa u Dubrovniku, a bogosloviju završava u Zadru. Zaređen je 27. kolovoza 1916.g. u Mokošici. Prvu godinu svećeništva provodi u bogoslovnom sjemeništu u Zadru kao prefekt, a onda je kapelan u Trstenom godinu dana. U srpnju 1918. prelazi u Žrnovo gdje je do listopada 1919. pomoćnik u župi, a potom istu službu vrši i u Korčuli. Od prosinca 1923. upravlja župom Vrućica gdje je proboravio dvije godine, da bi u rujnu 1925.g. započeo katehetski rad u Veloj Luci. Godinu dana je vjeroučitelj u osnovnoj školi, a potom u građanskoj sve do 1946.g. Starost provodi u Korčuli pomažući u pastvi. Umro je 10. ožujka 1977.g. u Korčuli, gdje je i pokopan na gradskom groblju.
Liturgijski listić - Broj 41. Datoteka za preuzimanje u MicrosoftWord formatu.
Liturgijski listić - Pregled predhodnih brojeva.
Povijest Župne crkve